Promjene mogu biti brze i dobre

Alen na pramcu

Alen Depikolzvane je zaljubljenik u more i brodove. Ali, svoju ljubav nije pretvorio samo u posao kojim prehranjuje obitelj, već je udružen sa svojim morskim kolegama lučku ponudu jednodnevnih izleta koja je među turistima bila zloglasna po nestalnosti i lošoj usluzi pretvorio u jedan od najkvalitetnijih turističkih proizvoda grada koji hrani desetine krčkih obitelji i ukrašava gradsku luku. S njim je razgovarao Valerij Jurešić…

Luka je još prije par godina bila mjesto stalnih naguravanja brodara i gostiju. Bilo je jako teško osigurati za svoj brod povoljno mjesto na rivi, a još teže izboriti se za mirnu prezentaciju svojih izleta turistima. Pokretni panoi nanašali su se jedan ispred drugoga, goste se potezalo za rukav i držalo za mišku, samo da ne odu dalje, a isplovljavanje je uključivalo posebnu vještinu borbe prsa u prsa. U svemu tome, domaći brodari vodili su često neravnopravnu bitku s došljacima i njihovim većim brodovima.
Sve se to potpuno preokrenulo u svega četiri godine rada Udruge brodara kojoj je od samog početka na čelu Alen Depikolzvane.

“Najviše nas je mučilo vezivanje. Kako da to riješimo, da se ne utrkujemo i ne vežemo naopako, veći za manje i tome slično. Rješenje je bilo u promjeni položaja brodova. Umjesto da se vežemo bokom, posložili smo vezove tako da se brodovi vežu pramcem za obalu. Dobili smo više mjesta, jednostavnija uplovljavanja i isplovljavanja, ali i ono što je najvažnije - svoje stalne vezove.

To je postalo posebno važno, jer smo mogli brodove poslagati po veličini i stvoriti posve nov dojam reda i rasporeda u gradskoj luci, te postaviti stalne štandove sa svojom ponudom točno pred svoj brod.

Na taj se način dio obale posve uredio, goste više nitko ne napada, oni prolaze uz štandove, pregledaju ponudu i razgovaraju s nama. Sad je postalo posve jasno tko što prodaje i nema više nesigurnosti u gostiju.”

Malo reda i odmah je krenulo

U malo vremena krčki su brodari, ozbiljno brojniji, potpuno istisnuli došljake i privukli mnogo veći promet od nekadašnjeg.

“Danas na krčkoj rivi radi trinaest većih i osam manjih brodica s ponudom za turiste.

Znaju za nas na cijelom otoku i šire. U drugim otočkim mjestima djeluje samo po par brodica, u Vrbniku, primjerice, niti jedna. Sad smo u fazi izrade otočkog kataloga brodara, kao što se izrađuju otočki katalozi hotela ili kampova.”

No, sve je to omogućila izvrsna organiziranost otočkih brodara.

“Prvo smo osnovali Klub Krk unutar Udruge brodara sjevernog Jadrana. To se dogodilo 2004.-e godine. A, potom smo u obrtničkoj komori unutar sekcije prijevoznika formirali podsekciju prijevoznika morem.

Pokazalo se da je jako korisno imati tu dvostruku strukturu. Dok naša udruga građana lobira kroz prijateljstva i poznanstva, u komori pronalazimo puteve kroz institucije. 

Nije bilo lako organizirati se. Svi smo mi različiti. No, uskoro je ljudima postalo jasno da će ako se oko nekog pitanja ne složimo, o njemu odlučivati netko drugi - Gradsko  poglavarstvo, Lučka uprava ili tkogod treći. 

Jedinstveni smo sasvim pristojnom brzinom uspjeli srediti stanje u našem dijelu luke: vezove, panoe, doveli struju i vodu, ugovorili povoljnije paušale za korištenje luke.

Naime, kad smo se organizirali trebalo je naći rješenje za nagomilane pojedinačne dugove prema Lučkoj upravi, jer smo željeli postići novi, dugotrajan i povoljniji dogovor. Uspjeli smo. Brodari su platili zaostatke i dobili drugačije uvjete, godišnje paušale ovisne o veličini broda. Ali, sad znaju koji je njihov vez.”

Još smo taoci

Ipak, nije sve odmah postalo idlično, problema i dalje ima.

“Mi smo se prije svega pozabavili sobom i s tim smo već prilično zadovoljni. Preostali problemi više su vezani za cjelokupno stanje u luci. Činjenica je da se u luki ozbiljnije nije gradilo sve od Austrougarske. 

Planira se produžavanje lukobrana, ali to meni djeluje kao vrlo kompliciran posao jer je to područje na kojem se nalazi dubok mulj i gradnja neće nikako biti jeftina. 

Vidi se rezultat nadogradnje koja je u luci rađena na muljevitom dnu. Taj mulić sad polako tone od trešnje i potezanja kojem ga izlažu vjetar, valovi i vezani brodovi. Slično bi moglo biti i s novim lukobranom.

Ove druge stvari, oko kojih se diglo dosta galame, uglavnom su posljedica priličnog nereda u luci. Nenaplaćeni računi, slaba kontrola i izgubljeni sudski procesi pokazuju da bi za rješavanje trebalo mnogo hrabrosti i snažna volja, a tako nešto se sada ne vidi.

Mi i dalje vodimo svojevrsnu bitku s Lučkom upravom. Oni bi nam najradije digli cijenu vezova, a nama se to naravno ne sviđa. Za razumjeti je da smo im mi najlakša  meta. Ribari ih lako pošalju dovraga i iskrcaju ribu u nekoj drugoj luci, a turisti će se brzo preorijentirati na jeftinije luke. Mi nemamo kuda. To nas pomalo pretvara u taoce.”

Alen je u međuvremenu postao i potpredsjednik Udruge brodara sjevernog Jadrana, te je član novoosnovanog Predsjedništva državne podsekcije prijevoznika morem.

S druge strane, Alen s brodarima nastoji doprinijeti boljitku ukupnog krčkog turizma.

“Ojačavši, mi sad nastojimo doprinjeti prepoznatljivosti grada Krka kao turističke destinacije. Tu je projekt Krk Tour koji bi trebao u paketu prodavati krčko ugostiteljstvo i brodarske usluge, kombinirane s razvojem plaćenih kulturnih sadržaja.

Naša iskustva govore da su najkvalitetniji gosti hotelski. Zato se ja ne bojim da bi nam rast hotelske ponude mogao ugroziti turističku potrošnju. Ne bojim se ni resorta. Mi smo danas spremni ponuditi sve što je potrebno. Prilagoditi se, promijeniti vrstu ponude, preurediti svoje brodove. Organizirani možemo daleko više nego pojedinačno. Čim se netko od nas prebaci na neki drugačiji posao, više ostaje za nas koji nismo otišli tim putem.”

Hoteli, obiteljski hoteli i resorti

“Smatram da svaka od tri najčešće spominjane varijante smještaja nosi svoje prednosti. Zato mislim da ne treba postavljati kao isključivo pitanje “mali hoteli ili hoteli?”

Moramo biti svjesni da je naš najveći problem prekratka sezona. 

Iz razgovora s kolegama na Kvarneru vidim da je kod svih vrlo slično. Tek Opatija ima kojih mjesec dana više prometa od naša tri mjeseca.

Kad se izračuna odnos troškova i prihoda, onda je jasno da produženje sezone donosi najviše. Recimo ako su moji troškovi koncesije, tehničkog pregleda i reklame sto hiljada nečega, onda mi treba, recimo dva  mjeseca da to riješim i preostaje mi mjesec dana za slaganje zarade od koje ćemo svi živjeti cijelu godinu. 

Kad bi se sezona produžila samo za mjeec dana to je za nas u rečenome slučaju udvostručenje zarade.

Najveću promjenu ostvarili su Porečani i Rovinježi. Oni rade već po sedam do osam mjeseci na godinu što je nama nezamislivo. Ali, oni imaju mnogo mnogo hotela.

Vjerujem da su jedino apartmani mrtvi kao oblik turističke ponude. Svi govorimo o obiteljskim, mini hotelima, ali ih se premalo i presporo otvara. U nas (Krku, op.a) nema osobe u vlasti koja bi pokazala razumijevanje i dala pravu pdoršku poduzetničkom razvoju. 

Ne mogu podržati anonimne prigovore

Tijekom našeg razgovora posegnuo sam za kopijom jednog dužeg nepotpisanog dopisa koji je distribuiran gradom, a u kojem se nabrajaju problemi i propusti u radu Lučke uprave, Alenu se to nije svidjelo.

“Ne mogu razgovarati o stvarima koje ljudi ne potpišu. Pričalo se svašta, ali da bi se problemi riješili treba se organizirati i puno razgovarati, gurati i objašnjavati. Najavljivano je i neko spaljivanje računa, pa se ništa nije dogodilo. Ne ide preko noći i uvijek se čini da se promjene događaju presporo. No, kad danas pogledamo što smo napravili u ove četiri godine ne možemo biti nezadovoljni. Puno smo napravili. Danas nam je mnogo bolje i osjećamo kamo idemo. Daleko od toga da se zadovoljavamo postojećim stanjem, ali treba priznati i ostvareno.”